Top
  >  UVODNIK / UVODNIK   >  Žně aneb práce na poli / Žetva ili rad u polju
Ana-Marie300x300

Autor teksta: Ana-Maria Štruml-Tuček

Žně aneb práce na poli

Je červenec, jsou velká vedra a podle doporučení lékařů by se nemělo vycházet na slunce. Řekla bych, že na venkově platí jiná pravidla a tohoto se nedrží skoro nikdo. Kromě mnoha prací na venkově, jako je například posekat a usušit louky, je třeba sklidit úrodu z polí. Je období žní. Žně, tj. období sklizně obilovin, jsou po celá staletí dobou, na kterou zemědělci s napětím čekají.

Několik týdnů před začátkem žní se vedou debaty, jak odborné, tak méně odborné, o tom, jaké bude počasí, jaké budou výnosy, jaké budou ceny a také jaká bude kvalita. Mnozí se ptají, jestli se to vyplácí vůbec dělat, a co za to sedlák dostane. Je to pochopitelné, často se rozhoduje o celoročním výsledku a také o tom, co s polem udělat narok, co by se na něj mohlo zasázet nebo zasít.

Sedláci se nemohou řídit varováním, že od desáté dopolední až do šesté hodiny odpolední nesmí na slunce a že mají být ve stínu a sedět někde ve chládku nebo v klimatizovaných prostorech. Mohou se tomu jen pousmát a s chutí vyrazit do práce a na pole, usednout do kombajnů a traktorů a do pozdních večerních hodin pracovat, a to těžce. Jejich práce není žádná legrace, i když moderní technologie jim ji značně ulehčila. Průběh žní se s časem samozřejmě měnil, ale každopádně je považujeme za velice důležitou, snad nejdůležitější, práci každého zemědělce.

Zašli jsem na pole do Ivanova Sela a vyfotili několik záběrů ve velkém vedru. Zemědělci se fotit nechtěli, prý jsou špinaví a fotky budou krásnější bez lidí, jenom ta příroda, řekli. Pšenici sklidili, úrodu prodali, ale ještě neví, kolik za ni dostanou a za jakou cenu tu pšenici, ječmen nebo oves prodali. To se po nějaké době snad dozví.

Žetva ili rad u polju

Srpanj je, velike su vrućine i prema preporuci liječnika ne bi se smjelo izlaziti na sunce. Rekla bih da na selu vrijede druga pravila i skoro nitko ih se ne pridržava. Osim mnogo posla na selu, kao na primjer pokositi i osušiti livade, treba ubrati urod s polja. Doba je žetve. Žetva, tj. razdoblje berbe žitarica, stoljećima je vrijeme koje ratari napeto čekaju.

Nekoliko tjedana prije početka žetve vode se rasprave, stručne i manje stručne, o tome kakvo će biti vrijeme, kakvi će biti prinosi, kakve će biti cijene, a također i kakva će biti kvaliteta. Mnogi se pitaju isplati li im se to uopće raditi i što za to seljak dobije. To je razumljivo, često se odlučuje o cjelogodišnjem rezultatu, kao i o tome što s poljem napraviti na godinu, što bi se na njemu moglo posaditi ili zasijati.

Seljaci se ne mogu pridržavati upozorenja da od deset ujutro pa do šest popodne ne smiju na sunce i da moraju biti u sjeni i sjediti negdje u hladu ili u klimatiziranim prostorima. Mogu se tome samo nasmijati i s voljom krenuti na posao i u polje, sjesti u kombajn i traktor i raditi do kasnih večernjih sati, i to teško. Njihov rad nije nikakva šala, iako ga je moderna tehnologija znatno olakšala. Tijek žetve se s vremenom naravno mijenjao, no u svakom slučaju smatramo ju vrlo važnim, možda i najvažnijim poslom svakog ratara.

Otišli smo u polje u Ivanovo Selo i napravili nekoliko snimaka po velikoj vrućini. Ratari se nisu htjeli fotografirati jer su navodno prljavi pa će, kažu, fotografije biti ljepše bez ljudi, samo priroda. Pšenicu su požnjeli, urod prodali, ali još ne znaju koliko će za njega dobiti i po kojoj cijeni su tu pšenicu, ječam ili zob prodali. To će valjda doznati nakon nekog vremena.