Top
  >  MINULOST / PROŠLOST   >  Brada – kdysi a dnes / Brada – nekad i danas

Brada – kdysi a dnes

„Můžeme říci, že brada je jakýsi módní hit, snaha člověka vymanit se ze společenských norem, vyžadujících i aby slušně vypadal. Anebo je to jen lenost, která muži zabraňuje, aby obětoval těch několik minut denně. Někdo si myslí, že mu brada přidává na kráse, dělá ho vážnějším a odlišuje od ostatních, jak se ostatně i sám cítí.“

Výše uvedené věty, čili kladné a záporné argumenty o zarostlé mužské tváři, jsme našli v Jednotě číslo 27 z roku 1974. Obálku plnou vousů tehdy zdobily fotografie Tonyho Hnojčíka. Konečnou odpověď na otázku, zda vousy na mužskou tvář patří, či nikoli, však Jednota svým čtenářům nedala. O tom by se i dnes dva pohádali a tato otázka zůstane otevřená i po této úvaze. Dovolím si jen napsat (hladě přitom tři prořídlé chloupky na své bradě), že kdyby zarostlá brada nepřidávala mužské tváři dojem zralosti, asi sotva by se u nás s příliš mladými nebo nedospělými jednotlivci spojovalo přídavné jméno „holobradý“.

„Držíme-li se přísloví, že Šaty nedělají člověka, pak bychom také nikdy neměli odsuzovat člověka, který se neholí, protože tím bychom lhali sami sobě. A protože nikdo z nás nemá rád lež, nechme už jednou ty, kteří se neholí, na pokoji, a přijměme je takové, jací jsou, nevnucujme svá konzervativní hlediska druhému,“ radila Jednota čtenářům před padesáti lety.

Brada – nekad i danas

„Možemo reći da je brada svojevrsni modni hit, težnja čovjeka da izađe iz društvenih normi koje traže i da pristojno izgleda. Ili je to samo lijenost koja muškarcu brani da žrtvuje tih nekoliko minuta dnevno. Netko misli  da ga brada čini ljepšim i ozbiljnijim, odvaja od ostalih, kako se uostalom i sam osjeća.”

Gore navedene rečenice, odnosno argumente za i protiv obraslog muškog lica našli smo u Jednoti broj 27 iz 1974. Ovitak pun brade tada su krasile fotografije Tonija Hnojčika. Konačan odgovor na pitanje pripada li brada muškom licu ili ne Jednota svojim čitateljima ipak nije dala. O tome bi se i danas dvojica posvađala te će ovo pitanje ostati otvoreno i nakon ovog razmatranja. Samo ću si dozvoliti da napišem (gladeći pritom tri prorijeđene dlačice na svojoj bradi) da kad obrasla brada ne bi davala muškom licu dojam zrelosti, teško da bi se kod nas vrlo mlade ili nezrele pojedince nazivalo „golobradima”.

„Držimo li se poslovice da odijelo ne čini čovjeka, tada nikad ne bismo smjeli osuđivati čovjeka koji se ne brije jer time bismo lagali sami sebi. A budući da nitko od nas ne voli laž, ostavimo one koji se ne briju na miru i prihvatimo ih takvima kakvi jesu, ne namećimo svoja konzervativna gledišta drugome”, savjetovala je Jednota čitateljima prije 50 godina.

Pripremio: Alen Janota